Kratka pjesmica koju je naš tim, SEPTETE, smislio



Da izaći na tržište nije lako,
to danas zna ama baš sva'ko.

I onaj tko uspije u tome,
pita se uvijek, kako stići do godine nove?

Koji je plan,
da preživimo dan?

Borba je teška,
a ne smije se omaknut' greška.

Zato je pravi put za poć',
iskoristit' onu, što DOP daje, moć!

To sastojak je svake hrane
koja vas diže na društvene grane.

Ona povezuje vas i nas,
te budućnosti daje spas.

Uvijek brine za probleme
i traži od svakog da se pokrene.

Djeluje unutar i izvan poduzeća,
kako bi bila što veća svačija sreća.

Zato učite o DOP-u
i mijenjajte svoje obrazovanosti stopu!

Jer onaj tko društveno odgovorno posluje
sve brige lakše premošćuje!

Na prošlom predavanju kolegija Društvena odgovornost poduzeća dva tima pokušala su nas svojim argumentima uvjeriti u maksimizaciju ili optimizaciju profita. Smatramo da je bolje argumente imao tim koji je zastupao optimizaciju profita.

Optimizacija profita može se poistovjetiti sa stakeholderskim pristupom poduzeću koji naglašava kako poduzeće ne postoji isključivo zbog povećanja ili maksimizacije bogatstva svojih vlasnika već i svih onih koji dobavljaju resurse potrebne za njegovo normalno funkcioniranje. Na predavanju je istaknuto kako poduzeće ovakvim načinom poslovanja ima veću šansu za dugoročan opstanak jer će npr. ulažući u obrazovanje i usavršavanje svojih zaposlenika te dajući im pravedne plaće za njihov rad privući najbolje kadrove, vodeći brigu o okolišu osigurat će održivi razvoj, a ulažući u zajednicu privući će i zadržati kupce. Može se zapravo reći da optimizacija podrazumijeva DOP.

Najveće pitanje koje se javlja kod optimizacije profita je zašto bi netko uopće ulagao u poduzeće koje nema za cilj maksimizaciju povrata na vlasnički kapital?

Tim koji je zastupao optimizaciju profita naglasio je kako većina investitora i ulaže na dugi rok, a budući da optimizacija profita i podrazumijeva održivi, dugoročan razvoj, ulagat će u poduzeća koja će poslovati uz ova načela.

Također, nedavna istraživanja pokazuju kako DOP može pomoći poduzećima u postizanju konkurentske prednosti u privlačenju investitora. CSR Europe/INSEAD u suradnji s odjelima za suradnju s investitorima 20 vodećih europskih kompanija provelo je istraživanje u kojem se navodi da je interes investitora za socijalne i ekološke probleme porastao posljednjih godina te da postavljaju sve više pitanja vezanih uz društveno odgovorno poslovanje poduzeća. Stručnjaci za suradnju s investitorima u kompanijama koje su bile obuhvaćene istraživanjem predviđaju da će u vremenskom periodu 4-5 godina većina investitora ugrađivati kriterije koji se odnose na brigu poduzeća za zajednicu i okoliš u svoje procjene o ulaganjima.

Tim koji je zastupao optimizaciju profita naglasio je pritom kako nije bitno da li je takvo ulaganje jedan način promocije poduzeća ili istinska briga za ostale dionike jer je krajnji rezultat pozitivan za sve. Prema podacima ovog tima čak 78% kupaca radije kupuje proizvode poduzeća koja primjenjuju DOP u svom poslovanju.

Stoga smatramo da bi DOP trebao biti integriran u poslovanje svakog poduzeća jer u suprotnom ako poduzeća gledaju samo na maksimizaciju profita često zaborave na interese svojih zaposlenika koji su često nezadovoljni zbog svoje plaće i načina na koji se postupa s njima, mogu izbjegavati dodatne investicije koje bi možda bile korisne za okoliš, često ne plaćaju svojim dobavljačima na vrijeme itd. Dionici sve više prepoznaju koristi optimizacije profita, a poduzeća će morati pronaći ravnotežu između tih suprotstavljenih zahtjeva zajednice, okoliša, kupaca, države i ostalih zainteresiranih za poduzeće.


Izvor:

1. http://www.csreurope.org/press_releases.php?action=show_press_release&press_id=8

Zar nije zanimljivo kako su prve asocijacije na riječ menadžer zapravo negativne? Najčešće se menadžeri danas poistovjećuju s lošim osobama, onima koji nemaju osjećaja, koje su fokusirane samo na cilj, i to u velikoj većini slučajeva ekonomski te ih ne zanima što trebaju poduzeti kako bi do tog cilja i došli.

Nije isključeno da takvi menadžeri ne postoje, no svakim danom ih je sve manje i manje. Menadžeri današnjice imaju drugačije vrednote od onih na koji je čitav svijet navikao da imaju. Današnji menadžeri su predani, svjesni važnosti svojih zaposlenika, imaju povjerenja u njih te im pružaju potporu, nastoje upoznati i njihovu drugu stranu, ne staju samo na profesionalnoj razini. Menadžeri danas žele osigurati što bolju radnu klimu u svom poslovnom okruženju, još uvijek su usmjereni na ciljeve, ali način na koji ih postižu društveno su prihvatljivi. Jack Welch, kao i Jonas Salk primjeri su dobrih menadžera ali i dokaz kako su dobri menadžeri postojali i prije.

Jack Welch, najmlađi predsjednik Uprave General Electrica je vrijednost dionice kompanije povećao tri tisuće posto. Čovjek koji je proveo 500 akvizicija i suvereno nosi titulu gurua menadžementa misli kako je “najbolja stvar koju menadžer može napraviti u svojoj karijeri zaposliti prave ljude, jer su oni jedina vrijednost kompanije”. Kako kaže Welch, prva važna osobina dobrog vođe je pozitivna energija, sposobnost da ide dalje i dalje, sa zdravim zanosom i optimističnim stavom i kroz dobra, ali i kroz loša vremena. “On aktivira ostale, oslobađa njihovu pozitivnu energiju. Osim toga, uspješan vođa oslobađa pozitivnu energiju u ljudima oko sebe, ali i u teškim situacijama procjenjuje svoju poziciju te poziciju tvrtke kojoj je na čelu. Zna donijeti tešku, ali pravu i pravednu odluku odluku jasno izgovarajući da ili ne, nikad i možda”, tvrdi guru menadžmenta. Četvrta osobina je talent za izvršavanje zadatakazadataka, koji moraju odisati jednostavnošću, ali s druge strane moraju biti izvedeni do kraja. Peto je obilježje, prema Welchu - strast. “Dobar se vođa znoji, on vjeruje”. O “dobrim šefovima” Welch kaže kako je njihov osnovni grijeh “ljubaznost” i “popustljivost”. To su osobine koje su, jednostavno, nedopustive. “Šefovi trebaju biti strogi i odlučni, postavljati jasne i izazovne ciljeve, te definirati očekivanja na razini kvalitete rada.

Drugi primjer pokazuje vrline menadžera iz sasvim drugog područja djelovanja. 50-tih godina prošlog stoljeća dječja paraliza bila je grozna bolest koja je ugrožavala živote tisuće ljudi svaki dan, pogotovo djece. Epidemija polia u New Yorku u ljeto 1916. godine uzrokovala je paralizu 27,000 i smrt 9,000 ljudi.
Nakon više godina neprekidnog rada, 1952. godine, Jonas Salk i njegov tim na Sveučilištu u Pittsburghu razvili su cjepivo. Obavili su nekoliko sigurnih preliminarnih testiranja na ljudima koji su prethodno imali paralizu i preživjeli. Međutim, pravo testiranje bilo bi ubrizgati cjepivo koje sadrži neaktivne stanice polia u ljude koji nikad nisu imali dječju paralizu. U ljeto 1952., Jonas Salk ubrizgao je zdravim dobrovoljcima svoje cjepivo. Među tim dobrovoljcima bila je njegova žena, njihova tri sina i on sam. Tim putem dokazao je koliko je zapravo bio predan svojoj borbi da pomogne čovječanstvu. Kao dodatni dokaz njegovoj predanosti ide u prilog i to što cjepivo nije patentirao što govori da u svom pomaganju nije imao nikakvu skrivenu namjeru, samo snažnu želju da izliječi tisuće ljudi diljem svijeta. Zahvaljujući Jonasu Salku, danas slučajevi dječje paralize u SAD-u praktički ne postoje.

Nakon svega, može se zaključiti da nije lako biti menadžer. Potrebno je uskladiti puno stvari i udovoljiti raznim zahtjevima okoline. Na svakidašnjoj bazi od menadžera se zahtjeva donošenje ispravnih odluka na svim razinama, od njega se očekuje da bude vođa i primjer svima oko sebe. Kvalitetan menadžer mora biti predan svom radu i uvijek nastojati dati sve od sebe.


Izvor:

1. http://www.poslovni.hr/mobile/after5/kako-biti-dobar-menadzer-43047

Ovih su blagdanskih dana svi mediji puni dirljivih priča o božićnim darivanjima onima kojima je najpotrebnije. Upravo zbog brojnih donacija, novčanih, pa i onih drugih, slušali smo o dobrim stranama brojnih tvrtki, a i pojedinaca. Mnogi su napominjali kako to rade jer se vode društveno odgovornim poslovanjem, koje je jedno od temeljnih načela po kojima posluju.

Iako je strategija društveno odgovornog poslovanja iznjedrila mnogobrojne pozitivne primjere i praksu, ne možemo o DOP-u pričati, a da ne spomenemo i ono negativno, ili da se bolje izrazimo, ono upitno, a to je razlog korištenja, odnosno inkorporiranja društveno odgovornog poslovanja. Da li je to doista strategija kojom tvrtke žele biti korak ispred konkurencije ili samo jeftin (naravno, ne u financijskom smislu) PR?

Kako sveprisutna globalizacija nameće prilike i prostor za nastanak i rast proizvoda i samih tvrtki, ne čudi strah za opstankom, kako starosjedioca, tako i samih pridošlica na tržištu. Kako bi mogle poslovati na takvom, u najmanju ruku, kaotičnom i nesigurnom tržištu, tvrtke sve više posežu za novim oružjima u napadu na konkurenciju. Tako su prepoznale i DOP. Niz tvrtki ga koristi, ne samo kao filantropski dodatak već kao temeljnu vrijednost u smislu povećavanja vlastite kompetitivnosti na tržištu. No, ako ćemo iskreno, proklamiranje DOP-a kod mnogih je korporacija samo šminka u funkciji stvaranja lažnog imidža iza kojeg se krije samo želja za maksimiziranjem profita, pa ne čudi kako su konzumenti sve više zbunjeni kada trebaju razlučiti je li tvrtka doista društveno odgovorna ili joj je to samo način zelenog pranja novca, odnosno profita. "No, poslovati na društveno odgovoran način nije nimalo jednostavno, pogotovo ne na globalnoj razini. Kako u realnom svijetu ne postoje idealni modeli, činjenica je da tvrtke, koje svjesno prakticiraju kriterije DOP-a, u pravilu, u jednom aspektu poslovanja ih poštuju, a u drugom krše. Primjera je mnogo, a jedan od najčešćih je zapošljavanje jeftine radne snage u Trećem svijetu. Kako, za sada, nema alternativnih i primjenjivih rješenja, odustajanjem od zapošljavanja ove socijalno osjetljive skupine istu bi dodatno osiromašilo…" - ističe Zoran Barišić, pomoćnik direktora Sektora za industriju HGK-a.

DOP je nekolicini kompanija samo običan marketinški alat kojim se bore protiv konkurencije, a pritom uopće ne razmatraju što on zapravo znači te kako njegovu bit čine upravo vjerodostojnost i transparentnost pa im se često zna dogoditi suprotno od onog očekivanog, čime si nanesu izrazitu medijsku štetu, a da ne govorimo i o onoj financijskoj do koje dolazi nakon što korisnici prestanu biti lojalni.

Većina aktera na tržištu još uvijek na DOP gleda kao na nešto čime će doći do jednokratnog povećavanja imidža, profita i ujedno tržišnog prostora, a da pritom ne daju ništa zauzvrat, u dugoročnom smislu, te nadasve u smislu otkrivanja stvarne svrhe društveno odgovornog poslovanja. Upravo je zbog toga važno shvatiti što je to DOP. Da li je to božićna donacija? Iako je svaka financijska (i druga vrsta potpore) dobrodošla, DOP to nije.

On je, ili bi bar trebao biti, jedna od sastavnih kostiju skeleta svake korporacije. I toga se tvrtke moraju sjetiti. Ne samo na Božić, Uskrs, nego svih, 365 dana, u godini! One trebaju shvatiti kako to rade na obostrano i dugoročno zadovoljstvo te na taj način povećavaju, ne samo svoju, već i društvenu vrijednost. Da zajedno s njima, ako to čine dobro, rastemo i mi!




Izvori:

1. http://www.poslovni.hr/mobile/domace-kompanije/dop-je-kljuc-za-graenje-imidza-kompanije-149904
2. http://www.media-marketing.com/intervju/5307-dop-sve-vise-postaje-dijelom-korporativne-strategije-tvrtki.html

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) povodom svoje 15. godišnjice dodijelio je nagrade „Indeks DOP-a“ koji ima za cilj iz godine u godinu procijeniti najuspješnija hrvatska poduzeća s obzirom na njihovu odgovornost i primjenu načela održivog poslovanja. Coca-Cola HBC Hrvatska d.o.o. jedan je od dobitnika te nagrade ponajviše zbog unapređenja komunikacije u svakodnevnom poslovanju. Naime, Coca-Cola je 2008. godine pokrenula projekt pod nazivom „Kultura poslovne komunikacije“ u sklopu kojega je pripremljen Jezični priručnik Coca-Cole HBC Hrvatska – hrvatski jezik u poslovnoj komunikaciji koji sadrži pravila poslovne komunikacije i rječnik s rješenjima za strane i domaće riječi s kojima se zaposlenici Coca-Cole HBC Hrvatska i mnogih drugih tvrtki susreću u svakodnevnom radu.

No, je li Coca-Cola zaista zaslužila nagradu za društveno odgovorno poduzeće?

Navest ćemo nekoliko primjera koji ukazuju na ne baš tako društveno odgovorno poslovanje Coca-Cole:
Upitna je briga Coca-Cole za okoliš, ali i lokalnu zajednicu sudeći prema događaju koji se zbio prošle godine kada su se gotovo tjedan dana iz solinske punionice Coca-Cole širili intenzivni neugodni mirisi. Naposljetku je ustanovljeno da se radi 'samo' o kemikalijama iritantnog mirisa. Cijeli događaj je negativno utjecao na tamošnji turizam.

Zanimljivo je i to da Coca-Cola izbjegava obveze koje se odnose na zbrinjavanje PET ambalaže prema Zakonu o otpadu i Pravilniku o ambalažnom otpadu iako njihova ambalaža zauzima 45% žutih kontejnera.

Slovačka udruga za zaštitu potrošača provela je prošle godine istraživanje koje je pokazalo da kvaliteta Coca-Cole nije jednaka u zemljama istočne i zapadne Europe. Istraživanje je provedeno na proizvodima kupljenim u velikim trgovinama u osam zemalja članica EU-a: Njemačka, Austrija, Češka, Poljska, Slovačka, Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Coca-Cola poriče te rezultate ali napominju kako na pojedinim tržištima, uključujući i SAD, koriste različite vrste sladila te kako to nema utjecaja na kvalitetu proizvoda. Ali nije li bit brenda jednaki proizvod bez obzira na to gdje je kupljen?

2000. godine Coca-Cola se suočila s tužbom zbog rasne diskriminacije. Tužba je pokrenuta od strane oko dvije tisuće radnika koji su tvrdili da ih je tvrtka sprečavala u napredovanju i zakidala na plaći zbog njihove boje kože. Iako je Coca-Cola te optužbe odbacila, pristala je na nagodbu te isplatila rekordnih 192.5 milijuna dolara tim radnicima, i na taj način vjerojatno spriječila posljedice koje bi proizašle iz „rata“ sa sedmom silom i sačuvala svoj dobar imidž.

Jeste li znali?
*aktivni sastojak Coca-Cole je fosforna kiselina – njezin pH je 2.8 i ona će razgraditi nokat u samo 4 dana
*Coca-Cola je gotovo 50 000 puta kiselija od pH neutralne vode, pa nam trebaju 32 čaše vode da bismo neutralizirali konzumaciju jedne čaše Coca-Cole
*sastojak 4-MI, koji Coca-Coli daje boju, iznimno je kancerogena kemikalija
*glukozno - fruktozni sirup (HFCS) jedan je od najvećih uzročnika stvaranja sala oko trbuha i tipičnog izgleda „američkog konzumenta“
*Aspartam, sastojak dijetne Cole, nekad se upotrebljavao kao bojni otrov
* 21.12.2012. Bolivija će službeno zabraniti prodaju Coca-Cole. Ovaj globalno priznati brend za sada u potpunosti ignoriraju tri zemlje: Kuba, Sjeverna Koreja i Burma (Mijanmar)
* U ožujku ove godine objavljeno je da Coca-Cola mora promijeniti sastav kako na bocama ne bi morale imati upozorenje o opasnosti od raka, što zahtijevaju kalifornijski zakoni
* Za potrebe svoje proizvodnje Coca-Cola isušuje seoske bunare u Indiji



„Remember that slogan - Have a Coke and a smile? Well, this doc will leave you UN-smiling!“
(Rabble.ca – Travanj 2010.)

Da Coca-Cola ulaže barem pola truda u proizvodnju kvalitetnijeg, zdravijeg napitka i društveno odgovorno ponašanje koliko ulaže u svoje reklame ovaj članak bi izgledao potpuno drugačije!

Izvori:

1. http://www.dop.hr/?p=585
2. http://www.lerotic.de/pet/
3. http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=13&clanakID=5411
4. http://www.monitor.hr/clanci/coca-cola-pristala-isplatiti-1925-milijuna-dolara-zbog-diskriminacije-crnih-radnika/10105/
5. http://www.jutarnji.hr/zbogom-tradiciji--coca-cola-mijenja-recept-kako-bi-izbjegla-stavljanje-upozorenja-o-opasnosti-od-raka/1012715/

Wall Street – što drugo reći nego da se radi o iznimno dirljivoj i nadasve toploj priči o pravim životnim vrijednostima i svijetu u kojemu je čovječanstvo nadišlo robovanje novcu i materijalnim bogatstvima. Ah, divne li slike alternativne budućnosti…

„Jel ti to ozbiljno…al', sirijusli?“

„A što ti misliš…“

Pretpostavljam da je svima koji su uspjeli pobijediti zloglasno 45-minutno ograničenje pozornosti za koje optužuju nas, mlađe generacije, jasno da autorice ovoga teksta boluju od neizlječivih kroničnih napadaja sarkazma a u težim situacija čak i cinizma i pesimizma.

No, imajući u vidu da imate dovoljno vlastitih problema, bili oni zdravstveni, novčani, stambenih, ___________ (nešto treće po vlastitom odabiru), znamo da vam se ne sluša o našima, pa idemo ne baš s neba, ali s bar vrha Sljemena pa u rebra….

Zamislile smo se kako bi jedna situacija srodna onoj u filmu Wall Street odigrala kada bi junaci naše priče imali hrvatske putovnice, pa evo ideje za zaplet pionirima hrvatskog filma:

Brzina kojom Unuk proživi svoj dan i količina informacija koje prolijeću ..unutra-selekcija-pamti/briši…od svega toga njegov bi Dida pomislio da mu je Unuka opsjela kakva neman iz onih SF filmova koje tu i tamo pogleda kada ga jaki jugo ili razbjesnjela bura izbace iz mora i pošalju na prisilni odmor od ribarskog posla. Kada pričaju telefonom - a to nije često jer Unuk po cijele dane ganja goni nekakve…kako ono kaže…dione? Dionice? – jadno je dite stalno našpanano i pod stresom. Zadnji put kada je za Božić došao u posjetu, sa sobom kao da je poveo i pola Zagreb jer se sa telefona nije skidao ni u toaletu, a primijetio je Dida i da su mu obrazi upali i da mu hlače plešu oko struka unatoč naporu remena da ih ukroti. Dida nije mogao šutjeti nad znakovima nedaće pa je krenuo ispitivati:

„Sjedneš li ti svaki dan lipo ujutro, popodne i navečer pa pojedeš nešto toplo, sinko?“

„Ah, Dida, tko bi našao vremena sad za to? Jede se kad se stigne.“ Unuk se nacerio, ali neki tihi jad zacaklio mu se u kutku oka.

„A što se ne odmoriš malo od tog svog pištećeg sijamskog blizanca?“ Dida posegne za mobitelom koji je odmah poskočio pred od soli i godina izjedenim rukama starca i stao zavijati kao pažnje željno derište. Umirio se tek pod prstima Unuka s čijeg je lica već na halo iscurila sva boja, a one rijetke kapi spokoja isparile su mu iz oka. „Kako misliš ne znaš?! Zovi koga kog treba! Trebaju nam te brojke! Bez toga ne možemo ništa!“ Dida je zabrinuto gledao kako Unuk korača po sobi, izdaje naredbe i zadatke, dok mu se ruka znoji oko mobilnog mu sijamskog blizanca. Uvečer se sijamski blizanak nakratko umirio, a Unuk je glave usijane od višesatnog telefonskog maratona sjeo pred kamin u čijoj je utrobi razigrano krckala šuma narančasto crvenih plamičaka.

„Kako je mali Marko? Kako njemu ide?“ Didine je zgužvane usne nakratko ispeglao osmijeh što ga je izazva slika Unuka i njegova prijatelja nevaljalca u dječačkoj igri. Bilo je to pred mnogo godina.

„Ne znam.“

Didu je Unukov kratak i nezainteresiran odgovor zbunio. „Kako ne znaš? Pa deset ste godina tu ljetovali i visjeli jedno drugome za vratom cijele dane.“

„Znam Dida o kome pričaš i lijepo ti kažem da ne znam. Ne družimo se više.“

„Kako? Pa ne bi vas nekad ništa moglo razdvojiti? Da nije kakva cura u pitanju?“ Dida se trudio dokučiti misteriju, a Unuk se držao kao da čuva državnu tajnu čije otkrivanje nije dolazilo u obzir.

„Ma kakva cura…“ Jedino je što je Dida dobio kao odgovor na tu temu. A da je samo znao što je njegovu Unuku u tom trenu dodatno uvijalo moždane vijuge…

E moj Dida, kakva cura…

I dobro da Dida nije znao, jer tko zna koliko bi mu skočio tlak da je znao da Marko više ne priča s Unukom jer ga je ovaj preveslao kad su sklapali važan posao prošle jeseni. Marko bi mu to možda i nekako oprostio, da Unuk nije nastavio u istom tonu i preoteo mu velikog klijenta svega mjesec dana kasnije.

„Sinko, a što se to desilo da ti mobitel zvoni cijeli dan?“

„Nemoj se ti ništa uzrujavati Dida, posao.“

„Dobro, neka ti bude.“ Odlučio je Dida promijeniti temu da ne uzrujava Unuka. „Pričao mi je neki dan Stipe iz ribarnice da će brodogradilište na prodaju.“

Iznenada Unuk poskoči kao da ga je ošinula munja. „Brodogradilište….“ Krenulo je nanovo koračanje, no za razliku od onoga pred nekoliko sati, sada su njegovi koraci bili poletniji i lakši. Energični i optimistični. Ambiciozni.

„Žena mu radi za direktora već dvadeset godina. Prije nekih tjedan dana bili su neki stranci a s njima i garda našim političara.“
Dok se Dida još zabavljao prepričavanjem, Unuk je već vrtio scenarije i računice u glavi.

„Ante je dobio otkaz u hotelu. Strašno kako ti ljudi nemaju srca. Opremili ga bez riječi objašnjenja, njega i još pedeset ljudi jučer. Tragedija, sinko moj, za te ljude i njihove familije…“ Didino se lice natopilo tugom a stare su mu se oči zacaklile na vrućem zlatnom svijetlu što ga je isijavao kamin.

„Zovi Horvata! Nije me briga gdje je! Reci mu da se radi prilici koja se ne propušta!“ Unuk je već diktirao u telefon. Isto to svijetlo oslikalo je neku čudnu poluživu sjenu na Unukovom licu. „I reci mu da ulazimo u ugostiteljski biznis…“

ČIČA MIČA, TEK POČINJE PRIČA…

Društveno odgovorno poslovanje podrazumijeva cjelokupni raspon djelovanja poduzeća u kojem ono preuzima odgovornost za svoje aktivnosti i pri tom nije zaokupljeno isključivo ekonomskim interesima. Društvena odgovornost odnosi se na brigu poduzeća o utjecaju njegovih aktivnosti na okoliš, odnos prema zaposlenicima, ulaganje u društvenu zajednicu te poštivanje ljudskih i radničkih prava. Poduzeće istovremeno održava dobre odnose s potrošačima, ne zanemarujući pri tome ni ostale interesne skupine u vlastitoj okolini.

Je li dm društveno odgovorno poduzeće? Uzmemo li u obzir gornju definiciju društveno odgovornog poduzeća, odgovor je potvrdan. U svim aspektima poslovanja ovog poduzeća vidljiva je politika ponašanja koja odražava društvenu odgovornost. Kao najjednostavniji i na prvi pogled najočitiji argument društveno odgovornog poslovanja su ekološki proizvodi koji se mogu naći u dm prodavaonicama, kao i reciklirane vrećice kojima dm razvija svoju ekološku odgovornost. Sjetimo se samo različitih akcija u kojima se dm angažirao i u očima kupaca i javnosti stvorio imidž pouzdanog partnera u građenju bolje budućnosti.



Dm ponosno i jasno ističe načela kojima se vodi u svakodnevnom poslovanju. Jedno od njih je načelo kupaca kojim se nastoji pridobiti i zadržati kupce koji će se vjerno vraćati u svoju omiljenu prodavaonicu. Sljedeće je načelo djelatnika. Ovdje je fokus vidljiv kroz činjenicu da je od 2008. do 2011. godine dm, u kategoriji velikih tvrtki zauzeo 1. mjesto na listi najboljih poslodavaca u Hrvatskoj, dok je 2012. na 2. mjestu. Svjesni da je za žene prilikom pronalaženja zaposlenja situacija nešto teža, 85% zaposlenika u dm-u Hrvatska su upravo one. Načelo partnera prikazuje da je dm poželjan i kao poslovni partner koji održava dugoročnu, pouzdanu i poštenu suradnju.

Svoje društveno odgovorno poslovanje temelji na 3 aspekta; Jedni za druge zajedno, Ekološka održivost i Zdrav život. Unutar svakog postoje različite akcije koje dm provodi pa je tako jedna od akcija unutar prve babybonus program pokrenut još 2004. godine s ciljem pružanja potpore obiteljima tijekom prvih godina djetetova života. Dm green city project jedan je od programa Ekološke održivosti dm-a kojim se nastoji osvijestiti kupce o važnosti recikliranja i potaknuti ih na ekološki odgovornu kupnju korištenjem platnenih vrećica umjesto dotada korištenih polietilenskih vrećica. Svjesni današnjeg ubrzanog trenda života kao i loših navika koji on sa sobom nosi (pretjerana tjelesna težina, loše prehrambene navike, tjelesna neaktivnost) dm provodi akcije kao što su dm ženska utrka, dm millenium jump te dm damski kup. Ono što je zanimljivo je to da su građani upoznati s više-manje svim akcijama koje dm provodi te da su spremni u njima i sudjelovati.

„Nije sramota postati bogat, ali je sramota bogat umrijeti“, riječi su Götza Wernera, osnivača dm-a kojima odražava i svoju osobnu filozofiju kojom se vodi i u poslovanju. On je svoje bogatstvo i cjelokupan udio u vlasništvu ovog poduzeća poklonio dobrotvornoj fundaciji. No što je još važnije, njegovo dobro djelo nije stalo tu nego je potaknuo i druge svjetske bogataše na takav čin.

Kroz cjelokupno poslovanje dm provodi svoju filozofiju koja izvire iz osobne vizije njegovog osnivača te kojom se vode svi zaposlenici. Iako je jedan od najpoželjnijih poslodavaca, ne smijemo zanemariti činjenicu da su akcije koje dm provodi jedan od načina stvaranja što boljeg imidža ali i postizanja prvotnog cilja svakog poduzeća, a to je što veća prodaja i u konačnici ostvarivanje profita.



Izvori:

1. http://www.dm-drogeriemarkt.hr/cms/servlet/segment/hr_homepage/o_nama/
2. http://www.naturala.hr/dodijeljene-eko-nagrade-dm-green-city-projecta/1130/
3. http://www.business.hr/dogadjaji/dm-pobijedio-ht-i-agrokor-kao-najbolji-poslodavac